Usporena stvarnost.

Nema me tu, otišao sam.
Otplovio u tminu.
Brzinom projektila iz beztrzajnog topa
bešumnim zvukom ispucan
prema dolini utopije.
Nema me tu, propao sam.
Ispucan u dubinu.
Sporinom svrdla koje buši rupu,
gromoglasnom tišinom zakucan
prema ničijoj zemlji.
Nema me tu, odletio sam.
Plivam kroz oblake.
Nepomičnim pokretima kroz molekule vode
vjetar mi deformira putanju
prema nepostojanim pašnjacima.
Tu sam, evo me.
Postojim.
Nisam prestao misliti na tebe.
Sve se ruši, odlazi u nepovat.
Ali ja sam i dalje tu.

Broj

Pogled u prazninu,
tijelo mi se njiše sa strane
u stranu.
Dekompresija.
Put postaje lagan.
Isparavam u subatomske čestice
vrteć' neutrone u krivom smjeru.
Distribuiram snove, samo da se izrazim.
Čist kao snijeg na putu do doma;
Ne mogu se vidjeti, ali se osjetim.
Volio bi da mogu ostati do tišine.
Ne želim te, niti si mi potreban.
Da sam lovac, smatr'o bi te plijenom.

Odustajanje.

Fonem.
Zvuk dolazi u valovima
Sintaksa gubi značenje,
glas ti nije stvaran.
Tihi vrisak, zapaljeni jezik
boriš se sa nesnosnom bukom.
Apatija te izjeda, nema izlaza
Volja ti je ispuštena, svaki dan ista rutina.
Zamagljen ti pogled, nepravilna slika.
Tmuran ti je sunčan dan, bol sve veća.
Beskonačnost omeđena granicama
ništa više nema smisla.

Proboj

Komplikacija.
Nije više ni lako dohvatiti kombinaciju;
svijet se ruši, polako dio po dio
usisava u crnu rupu
čestice lete polagano prema nebu;
svjetlost se usisava.
Koža polagano dezintegrira sa tijela
voda iz potoka u mirnim slapovima
isparava u ništavilo; a muhi krila otpadaju
dok pokušava pobjeći od usisavanja.
Prašina sa ulice, paučina sa zgrada
rosa sa travke i sok iz cvijeta
polagano prema gore odlaze.
Nestaju u međuprostoru,
redefiniraju se u vlastitoj stvarnosti
devoluiraju u tminu.

Život je prevažan da ga shvatiš ozbiljno.

Derivacija.
Ionako ne može biti bolje,
snijeg gnječi krov i upada u dimnjak,
otapa se i truje ulicu.
Putanja se počela mjenjati,
kiša ulicu počela silovati.
čini ti se da je nesklad zapravo savršen,
a u stvarnosti se snijeg ne topi.
Krvarim po svjetlu,
ljudski oblik mi je izgubljen
krvovi su očišćeni, nemaju mrlje;
dimnjaci su srušeni, a vatra je ostala zapaljena.
Trovanje ugljikovim monoksidom je postalo rješenje
bacam namještaj u peć, neka se pretvori u prah.
Zažmirit ću i pustiti sili da me odnese,
jer ostao sam na mjestu koje mi je oduzelo dah.

Obrtaj.

Istina nema ime ovdje
sve kako je došlo,
otišlo je u bespovrat.
Mozaik tišine gubi fragmente
britkost mirnoće dere zidove;
sve nanovo odlazi u prah.
Moćni i ogromni prljavi strojevi
zahrđali i bučni probušeni ventili
derutne hale razbijenih proizvoda
pokidana oprema, ćirilica na zidovima.
Nusprodukt lošeg vođenja
kišni oblak propast zalijeva
strah u kosti jeza ulijeva,
a ljepotu tišine kvari depresija.

Putnik.

Kao mali promatrao sam ljude kako u vagonima idu na mjesta koja ne znam gdje su.
Uvijek sam im dodjeljivao neku priču na temelju pogleda, načina na koji promatraju,
puše cigaretu ili jednostavno po izrazu lica koje je otkrivalo svaki pojedini problem
kojeg imaju.
U toj sekundi promatranja pojedinca shvatio sam sve. Sa velikom znatiželjom bi promatrao
vlak dok ne nestane negdje na pruzi ili ne skrene. Obožavao sam ih gledati.
Hodajući prema doma sam uvijek samo razmišljao o tome. Želio sam i ja putovati i
odlaziti na mjesta za koja tada nisam znao gdje su, raditi sve ono što nisam znao kako;
misliti o onome za što nisam onomad bio sposoban.
Želja mi se s vremenom ostvarila i postao sam putnik. Sada promatram svoje suputnike,
pričam s njima, premda im ne znam ime, a kamoli odakle su. Samo znam gdje idu.
Stotine priča sam čuo i sa znatiželjom osluhivao komentare da bi naposljetku shvatio
da se sve svode na isto. I premda po toj logici jednu te istu priču čujem svako malo,
opet sam sretan kada ju čujem, kao dijete kojemu otac čita jednu te istu priču i svaki
put na istom mjestu pita da mu da ono isto objašnjenje koje je nebrojeno puta čulo.
Kao svojevrsna deluzija, sve počne djelovati čudno i jednolično. Kao da se stvaraju klonovi
različitih karaktera i izgleda, ali jednakoga mišljenja. Svi srljaju prema svojoj propasti
samo što su lažno optimistični, ali im nije preostalo apsolutno ništa osim toga; lažne
sigurnosti. Netko im je prodao sreću jer ju sami nisu uspjeli ostvariti.
Izvana imaju sve, ali iznutra ih izjeda gnjev prema sebi samome. Njima nisu objasnili
da su najljepše stvari u životu besplatne i da sitnice čine svijet ljepšim ma kakav
god da bio. Samo su im usadili ideal koji i dalje slijede, samo sa malom zadrškom.
Da, i ja sam postao putnik. Silno sam to želio. Na vrijeme sam se odupro kolotečini,
odbacio stvarnost i zamijenio ju svojom. Možda su to i svi ostali napravili, ali s
vremenom su zastarjeli. Možda ću tako i ja, ne živim u zabludi, doći će netko mlađi i
promatrati mene koji stoji sa cigaretom na prozoru i promatra ovaj svijet gledajući svaki
njegov problem kao da je njegov. Naposljetku, možda i dođem na odredište.

Izokrenut

Izokrenut.
Poluznojan ležim i prevrćem se,
oči mi tonu; žele se okrenuti
da vide što ih pokreće.
Neravnomjernom paralizom
osjetila pucaju
osjećaj se gubi,
nepokretnost.
Sporost sporine
puž postaje rekorder
nečujno ticalima slavi
traži menadžera da ga pokrade
i stavi na zid srama.
Ljudi nikako da se zadovolje
sitnice čine svijet ljepšim
svaki krivi pogled opasnijim
a dim cigarete ponekad i štetnim.

Put

U dubokoj noći
pokušavaš izustiti nečujni glas,
da se barem netko okrene
i pruži ruku...
Donja granica tolerancije
opasno je uzdrmana tišinom utihlog života
pokušava pronaći spas
u novoj sferi morbidluka.
Hermetički si zatvoren; nema van
Postoji samo naprijed
jer iza je upravo počelo.
Kontorola uma, konzerviranje života.
Datum pakiranja otisnut na poleđini,
rok trajanja neograničen.
Komplentna masa ima promjenjivu strukturu
oblikovanu po uzoru na logor
u hladnoj i nepreglednoj tundri
neograđen i zimom zatrpan.

Pilići

Inkubirana nevinost
na pokretnoj traci stojimo
otjerani u propast,
sami sebe koljemo.
Neprekidan val hladnoće
obuzima nam tijela
zrak zbog svoje suhoće
paralizira jarka svjetla.
U mraku se bojimo
onog tko nama gospodari
dao nam je da jedemo
i mir koji zastrani
taman onda kada trebamo
pasti pod sjecivo
alternative nemamo,
bivamo posluženi uz pecivo.