petak, 3. prosinca 2010.

Arhiv sjećanja

Nekad mi bude žao što ona noć nije duže trajala
da je bar vrijeme stalo
da su bar svi ljudi
na trenutak nestali
i ostavili nas na miru
tada.
Samo tada.
Što imam od ovoga sada
i od ovoga ovdje?
Sve umire, a želi živjeti,
sve živi, a želi umrijeti.
Tko kroji ta besmislena pravila
Što se to uopće promijenilo?
Svijet jednostavno nestane
kao i tlo pod nogama.
Svi žele dio tebe...
Svi... ne mogu dobiti dio.
Koliko god željeli,
moraju jednom stati
i shvatiti da sjećanje ne postoji
niti se od istog može živjeti.
Problem je u drugima
koji samo promatraju
i najednom su najbolji
a nemaju blage.
Bude mi žao
znam da bude i tebi
ali to je prošlo i više ne postoji
Zakopalo se u arhiv, nestalo.
Da je bar vrijeme stalo.
span.fullpost {display:none;} span.fullpost {display:inline;}