Linija

Prekaljeni kodovi.
Milijuni linija prema jednoj točki brzaju,
elektricitet uništava sve što je živo;
krivudavost je izgubila smisao.
Savršeno ravan multidimenzionalan
dugačak snop imaginarnih bijelih
paralelnih blještavih linija
traže točku gdje staju.
Točku oko koje se opliću.
Jednom će jedna uspjeti stati,
naći će točku u kojoj više
neće postojati;
točku zbog koje će napokon
smisao dobiti.
Naći će te.
Ti ćeš ju zaustaviti,
pustiti sve ostale da prođu;
samo će tebe čekati.
Jednog dana, s tobom će se sudariti
sasvim slučajno smisao dobiti
jednog dana polupravac postati.

Evolucija

Plutam.
Polagano puštam strujama da me nose
i valovima da me njišu
dok nestajem
prema otvorenom moru
na pučinu
gdje kitovi zrak udišu.
Osjetim vjetar
kako polagano mijenja smjer
pokušava me vratiti
nazad na obalu.
bori se sa strujom
i polako gubi bitku
popušta otvorenom moru
da me odnese tamo
gdje je sve počelo.

Nebo

Bezgranično more neuspjeha
žao mi je, probao sam.
Sve padne u drugi plan
kad radi sebe samog
pokušavaš biti načitan.
Tko je pogriješio u odabiru
do te mjere da je sramota
biti normalan?
Tko je imao namjeru
da ovaj svijet
bude toliko nezahvalan?
Nisam ja taj koji je kriv
zbog ove situacije
nije ni meni sve tako kako se čini
ali, moram ići dalje
premda ne znam gdje
pokaži mi prema nebu
i srušit ću oblake
daj mi priliku
i sve će i dalje biti kako je
osim neba
koje više neće znati
što je plakanje.