Gledam te u odbljesku. tako plahu i bespomoćnu ostalo trenutno nije bitno jer možda imam ono što želim samo toga nisam svjestan jer se i dalje uništavam ne mareći za danas a kamoli za sutra
Gdje su svi ošli? Tko utječe na to? Milijun stvari fali, a još toliko ih se treba pojaviti. Ne mogu se podnijeti, a kamoli oduzeti. Nemam na što misliti, poželim samo propasti duboko i ne poželiti da se dogodi ikomu. U savršenom svijetu bilo bi moguće obrisati uspomene. Probuditi se dan prije no što sve zapravo počne i zaboraviti ono što je bilo najljepše.