četvrtak, 12. siječnja 2012.

Propadanje

Gledam te u odbljesku.
tako plahu i bespomoćnu
ostalo trenutno nije bitno
jer možda imam ono što želim
samo toga nisam svjestan
jer se i dalje uništavam
ne mareći za danas
a kamoli za sutra

petak, 6. siječnja 2012.

Otopljena gitara

Gdje su svi ošli?
Tko utječe na to?
Milijun stvari fali,
a još toliko
ih se treba pojaviti.
Ne mogu se podnijeti,
a kamoli oduzeti.
Nemam na što misliti,
poželim samo propasti
duboko i ne poželiti
da se dogodi ikomu.
U savršenom svijetu
bilo bi moguće
obrisati uspomene.
Probuditi se dan prije
no što sve zapravo počne
i zaboraviti ono
što je bilo najljepše.
span.fullpost {display:none;} span.fullpost {display:inline;}