četvrtak, 9. rujna 2010.

Bez trunke milosti

Smrt.
Kao da sam je vidio kraj sebe,
upravo sad prije no što sam oči otvorio.
Stvarnost me ponovno razočarala,
sve je bio samo san.
Gdje nestanu oni ljudi
koji se odupru sili
i pokažu hrabrost
koju nitko ne može izmjeriti?
Što se dogodi sa onima
koji namjerno unište anđele
i dođu do mjesta
koje ne zaslužuju?
Stvarnost sastavljena od pukih besmislica
masa ju je na silu progutala
netko je isprogramirao sve.
I dalje se otima, a u znak odmazde
ubija nevinoga.
Ma tko god bio, bitno da se ubije.
Iz revolta, ljudi ogoljuju gradove
djeca su zadnji stup suosjećanja
dok ne dođe nova zapovijed
ljudi ionako vole metke.
Usjevi više nisu toliko bitni
svi vole raditi besplatno i prekovremeno
do onog trena dok ih život ne dokrajči
i strpa u jamu
zajedno sa ostatkom obitelji
koja je umrla bez smješka,
nije doživjela ni trunku radosti.
Imala je dva gospodara
Jednoga na zemlji; koji ih je tlačio
Jednoga na nebu; koji ih je mirno promatrao.
Sada...
Gospodar sa zemlje ih vapnom zasipava
dok onaj na nebu
besramno okreće leđa
ne mareći za nikoga.

Nema komentara:

Objavi komentar

span.fullpost {display:none;} span.fullpost {display:inline;}