Zašto neke stvari nisu onakve kakvima se čine?
Sve se međusobno isprepliće
i nenormalno podudara.
Gdje odlaziš spavati
kada se vraćaš doma?
Gdje odlaziš doma
kada se probudiš na željezničkom kolodvoru?
Zažmiri i potoni u svijet
kojeg nije briga jesi li živ ili mrtav.
Red po red nestaju stranice.
Dah po dah nestaje život iz tebe.
Osjetim ti dušu pod rukama,
nestaje ti tlo pod nogama.
Sačmarica nabijena sjećanjima
cilja na lancem zavezan svijet,
prečvrsto, poput psa
Krvari
Plače
Vrišti
Sadržaj biva ispucan
u stvarnost koja ti je programirana
u pravednost koja ti je obećana.
Milost koja je nepredvidiva,
biva zakopana duboko; nema je
dok sjećanja prodiru u središte
i namjerno bole
dok pomoću vulkana ne izbace se van
da dožive svijet još jednom
i ukradu ti dah
dok nevina stojiš
i promatraš.
Nema komentara:
Objavi komentar