Prave stvari ionako ne postoje
dok god se do odredišta moram švercati
Gdje gubi sila na značaju
ako običan građanin
može prevariti državu?
Usmjeravam li gnjev uopće u pravome smjeru
ili poštenje još uvijek nema barkod,
pa da i njemu kao i svemu
država odredi cijenu?
Izlaženje iz loših namjera
uvjetuješ si vraćanje na staro
dobrovoljno se javljaš u zatvor
ni sam ne znajući zašto.
Nema komentara:
Objavi komentar