Isprani umovi ne razmišljaju o ničemu
predodžba je u glavi
kao da ti crvi gmižu po koži
ideš bezglavo naprijed; nikoga ne slušaš
peče, boli, krvariš; ali nastavljaš
zaslijepili su te drugi,
drugi koje nije briga za tebe
nekada se osjećaš kao da si iznevjerio
tražiš spas krivnjom drugog
ne shvaćajući da si zapravo sam kriv
te po bog zna koji put
pokušavaš metkom napraviti rupu
u licu realnosti
jer imaš osjećaj
da ovo ne postoji.
Nema komentara:
Objavi komentar