tijelo mi se njiše sa strane
u stranu.
Dekompresija.
Put postaje lagan.
Isparavam u subatomske čestice
vrteć' neutrone u krivom smjeru.
Distribuiram snove, samo da se izrazim.
Čist kao snijeg na putu do doma;
Ne mogu se vidjeti, ali se osjetim.
Volio bi da mogu ostati do tišine.
Ne želim te, niti si mi potreban.
Da sam lovac, smatr'o bi te plijenom.
Nema komentara:
Objavi komentar