ponedjeljak, 26. rujna 2016.

Usporena stvarnost.

Nema me tu, otišao sam.
Otplovio u tminu.
Brzinom projektila iz beztrzajnog topa
bešumnim zvukom ispucan
prema dolini utopije.
Nema me tu, propao sam.
Ispucan u dubinu.
Sporinom svrdla koje buši rupu,
gromoglasnom tišinom zakucan
prema ničijoj zemlji.
Nema me tu, odletio sam.
Plivam kroz oblake.
Nepomičnim pokretima kroz molekule vode
vjetar mi deformira putanju
prema nepostojanim pašnjacima.
Tu sam, evo me.
Postojim.
Nisam prestao misliti na tebe.
Sve se ruši, odlazi u nepovat.
Ali ja sam i dalje tu.

Nema komentara:

Objavi komentar

span.fullpost {display:none;} span.fullpost {display:inline;}