srijeda, 28. rujna 2016.

Entropija.

Histerično grebem noktima o zube,
oči suze dok se izvrču u duplje.
Strah me sebe, ne znam što mi je
niti mi je poznat razlog zašto;
Na nevidljivim iglama sjedim,
vrat ukočen, kralješci statični.
Iz nosa suklja narančasti plamen
Kutnjake drobim jedan o drugi.
Pore se zatvaraju jedna u drugu,
kosti škripe, nepomično se gužvaju
jedna o drugu, klješte živac; neosjetna bol.
Arterijska krv kola venama
krade kisik živim stanicama.
Reverzibilan proces raspadanja,
Kriva funkcija stanja; mjera neodređenosti.
Nema doživljavanja, zaostalost.
Bezvoljnost ne dostiže svoju granicu.
Potišten i dalje, ne mogu ne biti ravnodušan.
Opsjednutost nepostojanim mislima, usporeni misaoni tijek.
Beznadnost i bespomoćnost.
Nesposobnost uživanja, zaboravljivost.
Beznađe, manjak koncentracije.
Otežana percepcija stvarnosti.
Slabo izražavanje emocija.
Tjeskoba.
Umor od života.
Veličina koja opisuje stupanj nereda
zove se isto kao ja.
Entropija.

Nema komentara:

Objavi komentar

span.fullpost {display:none;} span.fullpost {display:inline;}